Obvezni sadržaj ugovora o radu radnika dostavljača /vozača

Ovo ministarstvo zaprimilo je upit oko uređenja rada koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, a koje su od 1. siječnja 2024. donijele recentne zakonske odredbe, kojima je Zakon o radu dopunjen s novom Glavom IV.a pod naslovom “Rad putem digitalnih radnih platformi“.

S tim u vezi navodimo da je odredbama članaka 221.a do 221.p Zakona o radu uređena materija vezana za rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, na način da su definirani pojmovi i propisana posebna prava i obveze svih sudionika koji se aktivno pojavljuju pri obavljanju takvog rada, zajamčena je adekvatna razina zaštite prava i interesa radnika i drugih fizičkih osoba koji izvršavaju pojedinačne poslove putem toga novog oblika organizacije rada koji se razvio zahvaljujući napretku digitalne tehnologije.

Stoga, u pogledu upućenog pitanja o pravnom uređenju radnih odnosa fizičkih osoba koje obavljaju poslove putem digitalnih radnih platformi (primjerice, “platformski radnici“ koji vrše dostavu hrane i sl.), ističemo da se sve ostale odredbe Zakona o radu jednako primjenjuju, odnosno vrijede i u slučaju ovoga novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi. Radnik – dostavljač može biti u radnom odnosu bilo s digitalnom radnom platformom izravno bilo s agregatorom kao njezinim posrednikom na tržištu, a ugovori o radu kao takvi mogu se, uz poštivanje svih pozitivnih odredbi radnog prava, sklapati, kao i u svim ostalim slučajevima, na neodređeno ili određeno vrijeme te u punom odnosno nepunom radnom vremenu.

Novine koje donose zakonske odredbe, a koje su stupile na snagu od 1. siječnja 2024., tiču se, između ostalog, i obveznog sadržaja pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme, što uključuje i  posebnu organizaciju rada u slučaju ugovaranja tzv. rada po pozivu poslodavca.

Tako, u skladu s člankom 221.l stavkom 1. Zakona o radu, ugovor o radu (“klasični“ ugovor) sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, kojim se između poslodavca i radnika ugovara rad korištenjem digitalne radne platforme, osim podataka iz članka 15. stavka 1. točaka 1. do 11. Zakona, mora sadržavati i dodatne podatke o:

  1. načinu dodjele poslova, radnih zadataka i uputa za rad te ocjenjivanja rada prema određenim kriterijima
  2. načinu donošenja odluka vezanih za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće i naknade plaće
  3. obvezi poslodavca da informira radnika o osobi koja je kod poslodavca ovlaštena za nadzor praćenja rada u automatiziranom sustavu upravljanja
  4. elektroničkoj i drugoj opremi i sredstvima rada koji su potrebni za obavljanje posla
  5. mogućnosti za neometanu profesionalnu komunikaciju odnosno povezivanje i razmjenu informacija s ostalim radnicima i njihovim predstavnicima, poslodavcem te trećima u poslovnom procesu
  6. sredstvima rada za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, odnosno uporabi vlastitih sredstava rada radnika
  7. naknadi troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te amortizaciji troškova vlastitih vozila i druge opreme, ako ih koristi
  8. obvezi ugovaranja osiguranja od nesretnog slučaja i osiguranja od odgovornosti na teret poslodavca ako ugovorene poslove obavlja sudjelovanjem u prometu sredstvom koje se u smislu propisa o sigurnosti prometa na cestama smatra vozilom i koje ne podliježe obvezi registracije
  9. načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika
  10. načinu ostvarivanja prava na informiranje i sudjelovanje u odlučivanju.

S druge strane, novina u slučaju ugovaranja rada po pozivu poslodavca, propisana člankom 221.l stavkom 2. Zakona o radu, koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao svojevrsna posebna vrsta ugovora o radu s klauzulom tzv. “rada po pozivu poslodavca“, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada koji zahtjeva sama narav platformskog posla, a koji je dozvoljen samo kod rada koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, pored svih gore propisanih podataka, morat će sadržavati još i dodatne podatke o:

  1. promjenjivom rasporedu rada s obzirom na organizaciju radnog vremena radnika koja je u potpunosti ili uglavnom nepredvidiva
  2. referentnom razdoblju u danima i satima unutar kojeg poslodavac ima pravo zatražiti, a radnik ima dužnost obavljati posao
  3. najmanjem broju radnih sati unutar razdoblja iz točke 2. koje je poslodavac dužan platiti radniku, neovisno o tome je li zatražio od radnika obavljanje posla, osim ako je poslodavac zatražio obavljanje posla, a radnik ga je bez opravdanog razloga odbio obaviti
  4. pravu radnika da bez štetnih posljedica odbije radni zadatak, ako je obavijest o potrebi njegova izvršenja dana u roku unutar kojega ga nije moguće izvršiti
  5. roku u kojemu je moguć opoziv radnog zadatka koji je radnik prihvatio, čije neispunjenje daje radniku pravo na isplatu naknade plaće kao da je radio.

Pritom napominjemo, da se pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac. U tom slučaju, Zakon jamči radniku najmanji broj plaćenih radnih sati, bez obzira na stvaran efektivan rad, koji ne može biti ugovoren manje od pet sati tjedno.

Vezano za posebno upućeno pitanje o „računanju“ radnog vremena tzv. platformskih radnika (dostavljača), iz gore navedenog proizlazi da je ta materija već uređena odredbama članka 60. Zakona o radu, jer kao što je prethodno spomenuto, sve one ostale odredbe Zakona o radu, jednako se primjenjuju i vrijede i u slučaju ovoga novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi.

U skladu s tim, pod radnim se vremenom podrazumijeva vrijeme u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U potonjem slučaju, samo će se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatrati radnim vremenom. Posebno skrećemo pažnju da se, u slučaju korištenja instituta pripravnosti u skladu s člankom 60. stavkom 3. Zakona o radu, vrijeme pripravnosti i visina naknade mogu urediti samo ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

Slijedom navedenog, proizlazi da “računanje“ radnog vremena ovisi prije svega o ugovoru o radu koji je sklopljen između poslodavca (digitalne radne platforme ili agregatora) i radnika, odnosno o onome što su stranke ugovorile. Drugim riječima, moguće je sklopiti ugovor prema članku 221.l stavku 1. (kod kojeg će se radno vrijeme računati od prijave do odjave iz aplikacijeili ugovor prema članku 221.l stavku 2. (kod kojeg se promatraju pojedinačni radni zadaci, odnosno računa svaki zadatak zasebno, od prihvaćanja dostave do završetka obavljanja pojedinog posla). Međutim, u nijednom slučaju ne postoji opcija početka vođenja radnog vremena „od trenutka preuzimanja dostave od restorana“, kako ste naveli.

osoba koje obavljaju poslove putem digitalnih radnih platformi (primjerice, “platformski radnici“ koji vrše dostavu hrane i sl.), ističemo da se sve ostale odredbe Zakona o radu jednako primjenjuju, odnosno vrijede i u slučaju ovoga novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi. Radnik – dostavljač može biti u radnom odnosu bilo s digitalnom radnom platformom izravno bilo s agregatorom kao njezinim posrednikom na tržištu, a ugovori o radu kao takvi mogu se, uz poštivanje svih pozitivnih odredbi radnog prava, sklapati, kao i u svim ostalim slučajevima, na neodređeno ili određeno vrijeme te u punom odnosno nepunom radnom vremenu.

Novine koje donose zakonske odredbe, a koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2024., tiču se, između ostalog, i obveznog sadržaja pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme, što uključuje i  posebnu organizaciju rada u slučaju ugovaranja tzv. rada po pozivu poslodavca.

Tako, u skladu s novim člankom 221.l stavkom 1. Zakona o radu, ugovor o radu (“klasični“ ugovor) sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, kojim se između poslodavca i radnika ugovara rad korištenjem digitalne radne platforme, osim podataka iz članka 15. stavka 1. točaka 1. do 11. Zakona, mora sadržavati i dodatne podatke o:

  1. načinu dodjele poslova, radnih zadataka i uputa za rad te ocjenjivanja rada prema određenim kriterijima
  2. načinu donošenja odluka vezanih za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće i naknade plaće
  3. obvezi poslodavca da informira radnika o osobi koja je kod poslodavca ovlaštena za nadzor praćenja rada u automatiziranom sustavu upravljanja
  4. elektroničkoj i drugoj opremi i sredstvima rada koji su potrebni za obavljanje posla
  5. mogućnosti za neometanu profesionalnu komunikaciju odnosno povezivanje i razmjenu informacija s ostalim radnicima i njihovim predstavnicima, poslodavcem te trećima u poslovnom procesu
  6. sredstvima rada za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, odnosno uporabi vlastitih sredstava rada radnika
  7. naknadi troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te amortizaciji troškova vlastitih vozila i druge opreme, ako ih koristi
  8. obvezi ugovaranja osiguranja od nesretnog slučaja i osiguranja od odgovornosti na teret poslodavca ako ugovorene poslove obavlja sudjelovanjem u prometu sredstvom koje se u smislu propisa o sigurnosti prometa na cestama smatra vozilom i koje ne podliježe obvezi registracije
  9. načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika
  10. načinu ostvarivanja prava na informiranje i sudjelovanje u odlučivanju.

S druge strane, novina u slučaju ugovaranja rada po pozivu poslodavca, propisana člankom 221.l stavkom 2. Zakona o radu, koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao svojevrsna posebna vrsta ugovora o radu s klauzulom tzv. “rada po pozivu poslodavca“, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada koji zahtjeva sama narav platformskog posla, a koji je dozvoljen samo kod rada koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, pored svih gore propisanih podataka, morat će sadržavati još i dodatne podatke o:

  1. promjenjivom rasporedu rada s obzirom na organizaciju radnog vremena radnika koja je u potpunosti ili uglavnom nepredvidiva
  2. referentnom razdoblju u danima i satima unutar kojeg poslodavac ima pravo zatražiti, a radnik ima dužnost obavljati posao
  3. najmanjem broju radnih sati unutar razdoblja iz točke 2. koje je poslodavac dužan platiti radniku, neovisno o tome je li zatražio od radnika obavljanje posla, osim ako je poslodavac zatražio obavljanje posla, a radnik ga je bez opravdanog razloga odbio obaviti
  4. pravu radnika da bez štetnih posljedica odbije radni zadatak, ako je obavijest o potrebi njegova izvršenja dana u roku unutar kojega ga nije moguće izvršiti
  5. roku u kojemu je moguć opoziv radnog zadatka koji je radnik prihvatio, čije neispunjenje daje radniku pravo na isplatu naknade plaće kao da je radio.

Pritom napominjemo, da se pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac. U tom slučaju, Zakon jamči radniku najmanji broj plaćenih radnih sati, bez obzira na stvaran efektivan rad, koji ne može biti manji od pet sati tjedno.

Vezano za posebno upućeno pitanje o „računanju“ radnog vremena tzv. platformskih radnika (dostavljača), iz gore navedenog proizlazi da je ta materija već uređena odredbama članka 60. Zakona o radu, jer kao što je prethodno spomenuto, sve one ostale odredbe Zakona o radu, jednako se primjenjuju i vrijede i u slučaju ovoga novog oblika rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi.

U skladu s tim, pod radnim se vremenom podrazumijeva vrijeme u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U potonjem slučaju, samo će se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatrati radnim vremenom. Posebno skrećemo pažnju da se, u slučaju korištenja instituta pripravnosti u skladu s člankom 60. stavkom 3. Zakona o radu, vrijeme pripravnosti i visina naknade mogu urediti samo ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

Slijedom navedenog, proizlazi da će “računanje“ radnog vremena ovisiti prije svega o ugovoru o radu koji je sklopljen između poslodavca (digitalne radne platforme ili agregatora) i radnika, odnosno o onome što su stranke ugovorile. Drugim riječima, bit će moguće sklopiti ugovor prema članku 221.l stavku 1. (kod kojeg će se radno vrijeme računati od prijave do odjave iz aplikacije) ili ugovor prema članku 221.l stavku 2. (kod kojeg će se promatrati pojedinačni radni zadaci, odnosno računati svaki zadatak zasebno, od prihvaćanja dostave do završetka obavljanja pojedinog posla). Međutim, u nijednom slučaju ne postoji opcija početka vođenja radnog vremena „od trenutka preuzimanja dostave od restorana“, kako ste naveli.