Mogućnost drukčijeg uređenja radnog vremena odnosno ugovaranje samostalnosti u njihovu određivanje, Zakonom o radu je propisana samo za određene kategorije radnika. To su radnici za koje, zbog posebnosti njihovog posla, radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti ili ga radnici određuju samostalno (npr. radnik koji ima status rukovodeće osobe, radnik član obitelji poslodavca fizičke osobe koji živi u zajedničkom kućanstvu s poslodavcem i koji je u radnom odnosu kod poslodavca).
U okviru instituta ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada i rada na daljinu, Zakonom je propisano da se odredbe o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci na takve oblike rada primjenjuju ako posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.