Propisi kojima se uređuju odnosi između pravnih (tvrtke, ustanove i sl.) i fizičkih osoba (obrtnici, samostalne djelatnosti, slobodna zanimanja) koje obavljaju gospodarsku ili drugu djelatnost, nisu u djelokrugu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
To su prije svega, propisi trgovačkog i obveznog prava i njima se uređuju odnosi između stanaka radi obavljanja usluga, obavljanja određenog djela za naručitelja ili ispunjenje obveza iz različitih ugovora, kao što je i ugovor o poslovnoj suradnji.
Polazeći s pozicija propisa koji uređuju radne odnose i koji su u djelokrugu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a vezano za sadržaj upita o potrebi zakonitog uređenja odnosa poslovne suradnje, skrećemo pozornost na to da ugovor o poslovnoj suradnji nije ugovor koji uređuje radne odnose niti nadzor nad sklapanjem takvih ugovora provodi inspekcija nadležna za područje rada.
Ugovor o poslovnoj suradnji ili drugi ugovori obveznoga prava koji uređuju obavljanje usluge ili određenih poslova za naručitelja, moraju imati stvarna obilježja takvih obveznih odnosa, a zaključuju se između pravnih ili fizičkih osoba koje obavljaju neku registriranu djelatnost.
Opseg zabrane obavljanja neregistrirane djelatnosti i prekršajno pravne sankcije, kako za osobu koja bi neregistrirano obavljala djelatnost tako i za sudionike – osobe koji bi omogućile obavljanje takve neregistrirane djelatnosti propisana je posebnim propisom nad čijom provedbom inspekcijski nadzor obavlja Tržišna inspekcija koja djeluje u okviru Državnog inspektorata.
S time u vezi, zapažene su i pojave nelegalnog rada u području radnih odnosa.
Naime, nije pravno dopušteno ugovorom o poslovnoj suradnji ili drugim ugovorom obveznoga prava koji uređuje obavljanje usluge ili posla za naručitelja, prikriti stvarni ugovor o radu, odnosno radni odnos.
Stoga, uvažavajući okvire propisanog djelokruga Ministarstva rada, mirovinskoga sustava obitelji i socijalne politike te Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), koji uređuje radne odnose, valja naglasiti slijedeće.
U slučaju kada je potrebno ugovoriti obavljanje poslova koji po svojoj naravi i vrsti te ovlasti nalogodavca (poslodavca) imaju obilježja poslova radi kojih se zasniva radni odnos (subordinacija radnika, radnik radi osobno i za plaću te po uputama i pod nadzorom poslodavca; rad u prostoru poslodavca; u određenom radnom vremenu), legalni način uređenja takva odnosa između ugovornih strana je sklapanje ugovora o radu sukladno odredbama Zakona o radu. Štoviše, sukladno zakonskoj presumpciji, smatrat će se da je sklopljen ugovor o radu bez obzira na to kako su ugovorne strane imenovale takav ugovor, osim ako se ne dokaže suprotno.