Prijelaznom odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu propisano je da se na ugovore o radu koji su sklopljeni na određeno vrijeme, a koji prije stupanja na snagu ovoga Zakona nisu prestali, neće primjenjivati odredba članka 2. ovoga Zakona do isteka vremena na koje su sklopljeni.
Članak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, kojim je izmijenjen članak 12. Zakona, uvodi nova ograničenja za sklapanje ugovora na određeno vrijeme, od kojih su za primjenu prijelazne odredbe ovoga Zakona važni postojanje objektivnog razloga i za prvi ugovor o radu na određeno vrijeme, trajanje ugovora koje ne može biti duže od tri godine niti za prvi ugovor te ograničenje broja uzastopno sklopljenih ugovora o radu na najviše tri ugovora u okviru razdoblja od tri godine.
Primjerice, ako je prvi ugovor na određeno vrijeme sklopljen prije 1.1.2023. bez upisanog objektivnog razloga, poslodavac neće biti u prekršaju ili ako je takav ugovor sklopljen na razdoblje duže od tri godine, trajat će do predviđenog vremena u kojem ističe. Također, ako je na dan 1.1.2023. u tijeku trajanje uzastopnog ugovora o radu koji je po broju sklopljenih uzastopnih ugovora veći od tri, također će trajati do njegovog predviđenog isteka.
Međutim, ako posljednji od tri uzastopna ugovora ističe 31.12.2022., a poslodavac i radnik namjeravaju nastaviti radni odnos 1.1.2023., tada mogu jedino sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Razlog tome je što se na dan 1.1.2023. kao prvi dan primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu također treba ocjenjivati postoji li uzastopnost u ugovorima na određeno vrijeme, pa ako postoji tu bi činjenicu trebalo uvažiti kod sklapanja novog ugovora odnosno primijeniti novo pravilo.