Zakon o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) u članku 18. određuje osnovne sastavnice ugovora o radu radnika kojeg se, u okviru privremenog i povremenog prekograničnog pružanja usluga, na ograničeno vrijeme upućuje na rad u inozemstvo radi obavljanja ugovorenih poslova, u trajanju dužem od četiri uzastopna tjedna. Tada pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora, osim podataka koje redovito moraju sadržavati ugovori o radu (članak 15. Zakona o radu), sadržavati i dodatne podatke o: državi u koju se upućuje i trajanju rada u inozemstvo; rasporedu radnog vremena; neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće; novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća; drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu; poveznici na jedinstvenu nacionalnu mrežnu stranicu o upućivanju radnika u državu članicu Europske unije u koju se radnik upućuje te pravu i uvjetima vraćanja iz inozemstva.
Međutim, osim podataka o državi u koju se radnik upućuje i trajanju rada u inozemstvu te poveznici na jedinstvenu nacionalnu mrežnu stranicu o upućivanju radnika u državu članicu Europske unije u koju se radnik upućuje, za ostale navedene podatke može se u ugovoru, odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu, uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.