Zaštitu na radu potrebno je implementirati u sve životne dobi i obrazovne programe. U cilju kontinuiranog unapređivanja zaštite na radu Zavod za unapređivanje zaštite na radu je osmislio i provodi projekt za djecu vrtićke dobi pod nazivom „S osmijehom korak po korak u siguran dan“. Namjera nam je već u vrtićkoj dobi ukazati na opasnosti i rizike u svakodnevnom životu djece kako bi kasnije lakše prepoznavali opasne situacije ulaskom u svijet rada i primjenjivali mjere zaštite i prevencije. Edukativne slikovnice kroz zabavan i zanimljiv sadržaj praćen porukama maskote Ježića Ješka uče djecu o pet učestalih rizičnih situacija bliske njihovoj svakodnevici. Na vrlo poučan i zabavan način djeca mogu saznati zašto je važno zaštiti se, koje su svakodnevne opasnosti, kako ih mogu spriječiti te što mogu poduzeti. Namjera nije uplašiti djecu i spriječiti ih u korištenju uređaja i izbjegavanju svakodnevnih situacija već ukazati na potrebu pravilnog korištenja i ponašanja. Nakon završetka edukacije utvrđuje se razina postignutog znanja putem evaluacijske provjere.
1. UVOD
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje te skrb o djeci dio su sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske. Odgojno-obrazovna praksa kod djece dugotrajan je i zahtjevan proces. Kvalitetnu odgojno-obrazovnu praksu i kurikulum vrtića izgrađuju djelatnici vrtića te se razvoj odgojno-obrazovne prakse događa paralelno s razvojem novih vrijednosti, razumijevanja i znanja odgojitelja i drugih djelatnika vrtića, za što im je potrebno osigurati kontinuirani profesionalni razvoj. Kvaliteta odgoja i obrazovanja za svu djecu u Republici Hrvatskoj određena je kao cilj i načelo hrvatske odgojno-obrazovne politike, imajući u vidu i europski i svjetski kontekst.[1] Kvalitetu i perspektivu razvoja odgojno-obrazovne prakse vrtića određuje i njegova otvorenost prema van, koja uključuje spremnost na povezivanje i uspostavljanje suradnje i s drugim institucijama. Svijest djelatnika vrtića o važnosti povezivanja sa širim društvenim kontekstom posebno je važna kako bi vrtić mogao kvalitetno funkcionirati u sklopu šire socijalne zajednice i napretka društva u cjelini. Prepoznavši značaj cjeloživotnog učenja i kontinuiranog unapređivanja zaštite na radu od rane životne dobi, Zavod za unapređivanje zaštite na radu uspostavio je suradnju s dječjim vrtićima te provodi projekt za djecu pod nazivom „S osmijehom korak po korak u siguran dan“. Namjera projekta je već u vrtićkoj dobi ukazati na opasnosti i rizike u svakodnevnom životu djece kako bi kasnije lakše prepoznavali opasne situacije te ulaskom u svijet rada primjenjivali mjere zaštite i prevencije.
2. CJELOŽIVOTNO UČENJE
Cjeloživotno učenje odnosi se na sve aktivnosti stjecanja znanja, vještina, stavova i vrijednosti tijekom života s ciljem njihova usvajanja ili proširenja, i to u okviru osobnog, društvenog ili profesionalnog razvoja i djelovanja pojedinca. Takav sveobuhvatni koncept obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima i u svim izvedbenim oblicima, tj. uključuje programe formalnog odgoja i obrazovanja (ranog i predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokoškolskog, kao i obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja odraslih), neformalnog obrazovanja, ali i nenamjerno, neorganizirano i spontano stjecanje znanja, vještina, stavova i vrijednosti na neformalne i informalne načine.[2]
2.1. Najvažnija načela cjeloživotnog učenja
Znanje, obrazovanje i cjeloživotno učenje su temeljni pokretači razvoja svakog pojedinca i društva u cjelini. Bez obzira koliko je jak obrazovni sustav, potrebno ga je stalno razvijati kako bi se održala njegova uspješnost. Što je nacija bolje obrazovana biti će spremnija suočiti se s kompleksnim izazovima današnjeg vremena, a temelj obrazovanja i razvoja su upravo djeca. Cilj Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije je omogućiti svakom djetetu razvoj koji je u skladu s njegovim mogućnostima i željama, u okružju koje je usmjereno prema njegovim potrebama, koje je poticajno i prijateljsko.[3]
2.2. Zaštita na radu kod djece vrtićke dobi
Uz redovne programe odgajatelja djece u vrtićima projektom su uključene aktivnosti stjecanja novih znanja i vještina iz područja zaštite na radu – sigurnosti i zaštiti djece. Kad dijete ima potrebu za nekim znanjem, ono aktivno i angažirano sudjeluje u procesu spoznavanja, a projektno učenje mu to omogućava. Zato je odgovornost odgajatelja da sazna što dijete zanima te koja znanja dijete već ima (kviz pitanja, izjave djece i sl.), kako bi mogao podržati stjecanje novih znanja djeteta. Rad na projektu kod djece razvija niz novih vještina i znanja Prateći razvoj djece, bilježeći njihove reakcije i interese putem evaluacijske provjere, planirane su različite aktivnosti i projekti iz zaštite na radu. Djeca uče surađivati, diskutirati o problemima i rješavati ih. Pri radu na projektu njihova igra postaje konstruktivnija i bogatija, a različitim aktivnostima pokazuju nam što su spoznali. Projekt Zavoda za unapređivanje zaštite na radu ‘S osmijehom korak po korak u siguran dan’ na vrlo poučan i zabavan način ukazuje djeci zašto je važno zaštiti se, koje su svakodnevne opasnosti, kako ih mogu spriječiti te što mogu poduzeti. Namjera nije uplašiti djecu i spriječiti ih u korištenju uređaja i izbjegavanju svakodnevnih situacija, već ukazati na potrebu pravilnog korištenja i ponašanja.
2.3. Aktivnosti i ciljevi projekta ”S osmijehom korak po korak u siguran dan”
”Projektni pristup podrazumijeva niz aktivnosti u kojima jedno ili više djece zajedno proučavaju neku temu, pri čemu u najvećoj mjeri koriste svoje vještine i mogućnosti.”[4] U cilju podizanja svijesti o sigurnosti i zaštiti pri radu u svim životnim dobima Zavod je potkraj 2015. godine osmislio i pokrenuo provedbu projekta pod nazivom „S osmijehom korak po korak u siguran dan“. Ciljane skupine pilot-projekta su djeca vrtićke dobi, odgajatelji u vrtićima i roditelji. U okviru projekta izrađena je edukativna slikovnica za djecu (pisana na način da maskota Ježić Ješko prolazi kroz pet sigurnosnih situacija koje su bliske djeci u njihovoj svakodnevici), te ostali edukativni i promotivni materijal (plakati, bojanka i roll-up). Teme su: opasnosti od struje, oštrih predmeta i pada s visine, opasnosti od elektroničkih i kućanskih uređaja, te kako se ponašati u izvanrednim situacijama (evakuacija uslijed vanjske opasnosti).
Promotivno-edukativni materijal tiskan je i distribuiran ciljnim skupinama projekta kao i ostalim dionicima zaštite na radu. Prilikom provedbe projektnih aktivnosti Zavod je osmislio način izvođenja teoretskog i praktičnog dijela radionice. Tijek aktivnosti je: predstavljanje Zavoda i maskote Ježić; postavljanje pitanja i bilježenje izjava djece što je zaštita, što sve može predstavljati opasnost, koji broj u opasnosti možemo zvati? (upućivanje na broj za opasnost -112); pokazivanje produžnog kabela za struju i čitanje slikovnice (razgovor s djecom o njihovim iskustvima sa strujom); pokazivanje škara i demonstriranje jesu li koristili škare na ispravan način; upozoravanje na pretjerano korištenje elektronskih uređaja (mobitela, TV-a, štednjaka); izvođenje vježbi za zdravlje tijela i očiju (ergonomija kod djece za usvajanje zdravih životnih navika); pitanja o visini (penjanje na prozor, stepenice, iskustva padanja); izvođenje vježbe evakuacije (čitanje slikovnice koja je napisana u rimi, upoznavanje djece s izvanrednim situacijama, pokazivanje djeci kako treba stati u red u izvanrednoj situaciji, ne zaboraviti na prijatelja, držanje za ruke i pažljivo slušanje uputa odgajateljice); crtanje situacije koja se dijete najviše dojmila; kviz pitanja i sl. Slikovnica je vidljiva cijelo vrijeme tijekom izvođenja igraonice/radionice na projektnom platnu u vrtiću, postavljeni su promotivni plakati i roll-up s glavnom maskotom Ježić. Na završetku radionice djelatnici vrtića ispunjavaju evaluacijski listić kako bi se utvrdila kvaliteta provedbe projekta i unaprijedile nove projektne aktivnosti. Iskazan je veliki interes za daljnjim nastavkom projekta u dječjim vrtićima na teritoriju Republike Hrvatske, kao i za prilagođenom projektu u osnovnim i srednjim školama. Tako je i održana prva radionica i u Osnovnoj školi Jure Kaštelan u Zagrebu, gdje su prikazivani i animirani filmovi s prepoznatljivim glavnim likom Napom koji predstavlja radnika izloženog opasnostima i rizičnim situacijama na radnome mjestu. Za djecu predškolske i školske dobi edukacije uključuju sigurnost pri radu te će se provoditi putem edukativnih slikovnica, brošura, didaktičkih pomagala, animiranih filmova, dječjih igraonica i radionica u suradnji s pedagozima i odgojiteljima u sustavu predškolskog odgoja.
2.4. Primjeri kvalitetne prakse
Aktivno učenje djeteta kroz rad zahtijeva oblikovanje okruženja koje je bogato obrazovnim i odgojnim poticajima. U okviru projekta djeca će istraživati teme iz zaštite i sigurnosti pri svakodnevnim aktivnostima, a odgajatelji će ih voditi, strukturirati i produbljivati njihovo učenje. Radom na projektu povezat će se praktične i intelektualne aktivnosti koje će poticati sva područja djetetova razvoja. ”Vođeno svojom prirodnom znatiželjom, dijete aktivno stupa u interakcije s fizičkom i socijalnom sredinom, pri čemu prikuplja iskustvo i neprestano ga nastoji interpretirati, dati mu smisao.”[5]
U projektnom učenju posebnu pažnju imaju sljedeće odrednice:
- Približiti djeci što radi Zavod za unapređivanje zaštite na radu te im približiti prepoznatljive životne situacije,
- Djeca su aktivno uključena; skupljaju informacije, interpretiraju ih i povezuju sa svojim ranijim iskustvom i ranijim znanjem iz sigurnosti i zaštite,
- Samozaštita djece – uz važnost samorefleksije, samoregulacije i promišljanja “što smo radili”, “zašto tako” i “jesmo li mogli i bolje”,
- Poticanje na postavljanje pitanja kao način učenja i spoznaja,
- Korištenje različitih predmeta i materijala za „učenje“ i igru,
- Verbalno izražavanje osjećaja, potreba, mišljenja i pitanja,
- Doživljaj uspjeha u aktivnostima,
- Vrtići pokazuju otvoren i fleksibilan pristup pri implementaciji zaštite i sigurnosti na radu kod djece predškolske dobi,
- Kontinuirano razvijati osjećaj zaštite i sigurnosti u svakodnevnom životu djeteta,
- Proširiti interes i u obiteljsko okruženje.
“Odgajatelji zajedno s roditeljima imaju ključnu ulogu u zajedničkoj, svakodnevnoj skrbi, odgoju i obrazovanju djece, što se naziva ‘partnerstvom u odgoju i obrazovanju’, a što znači i više prilika roditeljima za sudjelovanje u aktivnostima. Na primjer, neki vrtići imaju na internetskim stranicama dječje razvojne mape koje su dostupne roditeljima, ili ukoliko to oni žele, ostaloj rodbini. Uz to, roditelji i odgajatelji se potiču da za svako dijete kreiraju individualni plan koji se redovito procjenjuje i nadopunjuje i tako olakšavaju otvorenu raspravu o prilikama za razvoj i izazovima kurikuluma za svako dijete.”[6]
Iskustva vrtića koji u Republici Hrvatskoj predstavljaju kvalitetne odgojno-obrazovne prakse mogu predstavljati putokaz razvoja i pružiti vrijednu pomoć drugim ustanovama u procesu implementacije edukativnih aktivnosti kod djece. Zavod za unapređivanje zaštite na radu također polazi od primjera kvalitetne prakse implementirajući edukativni program iz sigurnosti i zaštite pri radu djece u odgojno-obrazovnu praksu vrtića.
Kao primjer dobre prakse naišli smo na slučajeve u Skandinavskim zemljama gdje se zaštita na radu implementira u svim životnim dobima. Zaštita i sigurnost pri radu implementiraju se i unutar prostorija vrtića, kao i u vanjskom okruženju. Djecu se na taj način privikava i osnažuje za sve daljnje životne situacije s kojima se susreću. ”U Finskoj, kao i u drugim nordijskim zemljama, vanjsko okruženje igra ključnu ulogu u djetetovu razvoju i dobrobiti, kako s pedagoškog gledišta tako i iz perspektive svakodnevnog života u vrtiću. Djeca obično najmanje dva sata dnevno provode na otvorenome, bez obzira na vremenske prilike.”[7]
Bez obzira koliko je jak obrazovni sustav, potrebno ga je stalno razvijati kako bi se održala njegova uspješnost. Što je nacija bolje obrazovana biti će spremnija suočiti se s kompleksnim izazovima današnjeg svijeta.
3. ZAKLJUČAK
Namjera projekta je ukazati na opasnosti i rizike u svakodnevnom životu djece kako bi kasnije lakše prepoznavali opasne situacije, te ulaskom u svijet rada primjenjivali mjere zaštite i prevencije. Projekt je specifičan oblik rada nastao kroz istraživanje neke teme koja je za djecu posebno interesantna i može im biti korisna u životu. Kroz projekt se ističe očuvanje i unapređivanje zdravlja djece i njihovog psihofizičkog razvoja, te bogaćenje dječje spoznaje o navikama sigurnog i zdravog življenja. U kompleksnome sustavu kao što je vrtić, razvoj odgojno-obrazovne prakse kod djece ne može se postići parcijalno i mehanički, nego se taj proces obavlja postupno i sustavno, a kao rezultat zajedničkog promišljanja i rada svih koji u njemu sudjeluju. Učenje djeteta vrtićke dobi je cjelovito, a ne rascjepkano po predmetnim područjima kao u školskom obrazovanju. Tijekom ranog djetinjstva djeca uživaju u brizi i odgoju koju im pružaju roditelji, te u aktivnostima i programima vrtića. U vrtiću dijete znanje stječe aktivno, oslanjajući se na svoj istraživački potencijal. Ono se razvija u poticajnome okruženju vrtića, u interakciji s materijalima i drugom djecom i uz potporu odgojitelja. Potrebno je razvijati teme koje su djetetu stvarne životne situacije, u kojima dijete stječe autonomiju te ih samo inicira (uočavanje potencijalne opasnosti i samozaštita, stvaranje ugodnog okruženja i sigurnosti, razvoj spoznaje i kreativnosti, poticanje dječje radoznalosti „zašto?“, poticanje slobode istraživanja i eksperimentiranja i dr.). Ovaj pristup na vrlo poučan i zabavan način ukazuje na značaj svakodnevnih opasnosti i pruža priliku djeci da sudjeluju u svojoj samozaštiti i sigurnosti, razvijaju svijest o pravilnom ponašanju i korištenju uređaja te izbjegavanju opasnih situacija i potencijalnih opasnosti. Djeca imaju osjećaj da su uključeni u svaki aspekt svog života i da imaju kontrolu nad njim. Istinska uključenost stvara osjećaj sigurnosti koji pomaže razvoju snažnijeg samopouzdanja i promovira dobrobit djece. Kad se dijete osjeća važnim i ima osjećaj sigurnosti, učenje ima više smisla i daje više rezultata. U tom procesu koji sustavno potiče primjenu kvalitetne odgojno-obrazovne prakse, Zavod za unapređivanje zaštite na radu provedbom projekta funkcionira kao svojevrsni edukativni poligon za razvoj sigurnosti i zaštite djece.
[1] Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje[2] http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_124_2364.html
[3] Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (Strategija je usvojena u Hrvatskom saboru u listopadu 2014. godine)
[4] Slunjski, 2001
[5] Miljak, 2007
[6] Paivi Lindberg (opisuje način na koji finski kurikulum za djecu rane dobi promiče pristup kojim se prema individualnim potrebama djece)
[7] Ibid
LITERATURA
[1] Miljak, Arjana: Teorijski okvir sukonstrukcije kurikuluma ranog odgoja, Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu ; Školska knjiga, ISBN 978-953-0-61910-4, Zagreb, 2007, (str. 177-216) [2] National Core Curriculum for Pre-primary Education 2010, Finnish National Board of Education, Reg. No. 51/011/2010, 2010; dostupno na: http://www.oph.fi/download/153504_national_core_curriculum_for_pre-primary_education_2010.pdf [3] Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Zagreb, 2014. [4] Paivi Lindberg – Kurikulum ranog odgoja i obrazovanja u Finskoj dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/213386 [5] Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije; Hrvatski sabor, 2014.; dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_124_2364.html [6] Slunjski, Edita: Integrirani predškolski kurikulum : rad djece na projektima, Mali profesor, ISBN 953-97353-3-5, Zagreb, 2001Autor: Vanja Glogovac, Zavod za unapređivanje zaštite na radu
(Objavljeno: Zbornik radova, 6. Međunarodni stručno-znanstveni skup “Zaštita na radu i zaštita zdravlja”, Veleučilište u Karlovcu, ISSN 1848-5731, Karlovac, 2016.)