U skladu sa Zakonom o radu, na radnike za koje, zbog posebnosti njihovih poslova, radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti ili ga radnici određuju samostalno (npr. radnik koji ima status rukovodeće osobe), ne primjenjuju se odredbe Zakona o najdužem trajanju tjednog radnog vremena, ograničenom trajanju nejednako utvrđenog radnog vremena, noćnom radu, te dnevnom i tjednom odmoru, ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovu određivanju.
Navedena se samostalnost odnosi na ograničenja koja su Zakonom o radu postavljena u odnosu na intenzitet rada radnika u okviru njegovog ugovorenog radnog vremena.
Nadalje, radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca, odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više matičnih poslodavaca, tako da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca. Ujedno je radnik dužan prije početka rada kod drugog poslodavca, pisanim putem obavijestiti svakog matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem.
Također, s radnikom koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada u skladu s propisima o zaštiti na radu, radnikom koji radi u skraćenom radnom vremenu iz članka 64. ovoga Zakona te radnikom kojem se prema propisu o mirovinskom osiguranju staž osiguranja računa s povećanim trajanjem, ne može se sklopiti ugovor o dodatnom radu za obavljanje takvih poslova.
Stoga smo mišljenja da se odredba Zakona u odnosu na mogućnost sklapanja ugovora o dodatnom radu, primjenjuje na sve ugovore, uz iznimku obavljanja prethodno navedenih poslova, te da se na njega primjenjuje propisano najduže trajanje takvoga rada, kao i uvjet obveze radnika da prethodno pisano obavijesti matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem.