Ugovorena samostalnost u određivanju radnog vremena i ugovor o dodatnom radu

U skladu sa Zakonom o radu, na radnike za koje, zbog posebnosti njihovih poslova, radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti ili ga radnici određuju samostalno (npr. radnik koji ima status rukovodeće osobe), ne primjenjuju se odredbe Zakona o najdužem trajanju tjednog radnog vremena, ograničenom trajanju nejednako utvrđenog radnog vremena, noćnom radu, te dnevnom i tjednom odmoru, ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovu određivanju.

Navedena se samostalnost odnosi na ograničenja koja su Zakonom o radu postavljena u odnosu na intenzitet rada radnika u okviru njegovog ugovorenog radnog vremena.

Stoga smo mišljenja da se odredba Zakona u odnosu na mogućnost sklapanja ugovora o tzv. dodatnom radu, primjenjuje na sve ugovore, bez obzira o kojim se ugovorenim poslovima radi, te da se na njega primjenjuje propisano najduže trajanje takvoga rada, kao i uvjet prethodne pisane suglasnost poslodavca, odnosno poslodavaca s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu.