Odredbom članka 164. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da u trgovačkom društvu ili zadruzi, u kojima se u skladu s posebnim propisom utemeljuje organ koji nadzire vođenje poslova (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo), te u javnoj ustanovi, jedan član organa društva ili zadruge koji nadzire vođenje poslova, odnosno jedan član organa javne ustanove, mora biti predstavnik radnika. Taj član ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi toga organa.
Polazeći od odredbe članka 2. Zakona, kojom je određen pojam radnika na način da je radnik fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, mišljenja smo da predstavnik radnika iz članka 164. Zakona, ne može biti osoba koja nije u radnom odnosu u tom trgovačkom društvu odnosno zadruzi ili javnoj ustanovi.
Isto podredno proizlazi i iz stavka 3. navedenog članka Zakona, kojim je propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u organ poslodavca, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na način propisan Zakonom za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.
Slijedom navedenog, mišljenja smo da mandat predstavnika radnika u upravnom vijeću koji je biran odnosno imenovan u skladu sa Zakonom o radu, prestaje danom prestanka radnog odnosa, u kojem je smislu potrebno izabrati odnosno imenovati novog predstavnika, čiji bi mandat slijedio trajanje mandata ostalih članova toga vijeća.