Mogućnost prijeboja potraživanja koje poslodavac ima prema radniku, propisana je odredbom članka 96. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22).
Bez suglasnosti radnika, poslodavac ne smije svoje potraživanje od njega naplatiti uskratom plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, pri čemu radnik svoju suglasnost ne može dati prije nastanka potraživanja.
Sukladno članku 97. Zakona o radu, plaća ili naknada plaće radnika može se prisilno ustegnuti u skladu s posebnim zakonom, u vezi čega upućujemo na odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 I 131/20) o mogućnosti provedbe ovrhe na plaći radnika te zapljeni plaće temeljem suglasnosti dužnika. Stručni nositelj pripreme Ovršnog zakona je Ministarstvo pravosuđa i uprave.
Dakle, obzirom da se ranije spomenuta odredba članka 96. Zakona o radu odnosi isključivo na prijeboj potraživanja poslodavca prema radniku, a da ovim Zakonom nisu regulirani slučajevi potraživanja treće osobe prema poslodavcu temeljem drugih obvezno pravnih ugovornih odnosa, proizlazi da ni Zakon o radu, kao niti Zakon o državnim službenicima, ne sadrži odredbe koje bi uređivale načine naplate potraživanja proizašlih iz možebitnih ugovora o poslovnoj suradnji koje sklapa poslodavac radnika s trećima.
Stoga, u smislu Zakona o radu, nema zapreke da poslodavac kao ugovorna strana nekog obvezno pravnog odnosa stupa u poslovne odnose s pružateljem određenih usluga koje bi koristili njegovi radnici, s time da u slučaju sufinanciranja takvih usluga od strane radnika, mora pravno regulirati odnosno podrobno urediti uvjete i načine ugovaranja i korištenja takvih usluga, mogućnosti odustanka, plaćanja istih i slično.
Napominjemo da materiju ugovornih odnosa uređuje Zakon o obveznim odnosima, a za tumačenje kojeg pravnog izvora je nadležno Ministarstvo pravosuđa i uprave (Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, tel.:01 3714 000, e-pošta: pitanja@mpu.hr).